Razmišljanja

Odnos nije samo dvoje ljudi koji su u interakciji ili 50 % ja, 50 % ti. Moj odnos sam 100 % ja sa svojim ponašanjima i uvjerenjima, kao što si ti 100 % svoj odnos sa svojim ponašanjima i uvjerenjima.

To znači onda da sam ja odgovorna za ono što ja odabirem činiti kako bi se povezivala ili udaljavala od tebe. Svaki partner može kontrolirati samo svoje ponašanje pa onda ako sam ja nesretna i želim da mi bude bolje, mogu raditi samo na svom ponašanju i napraviti nešto drugačije od onoga što sam do sada radila kako bi bila zadovoljnija.

Nesreća u odnosu proizlazi iz čekanja da se onaj drugi promijeni kako bi meni bilo bolje ili još gore, inzistiranju na promjeni drugoga kritiziranjem, vrijeđanjem, pokušajem kontroliranja itd.

Partnerska terapija nije sudnica - u partnerskoj terapiji ne biram strane, ja sam na strani vašeg odnosa ako je to nešto u što oboje želite ulagati. Nisam tu da odlučim tko je u pravu jer vjerujem da ste oboje u pravu - svatko iz svog kuta gledanja. Međutim, želite li dokazati da ste u pravu (i kome?) ili želite biti dobro sami sa sobom i jedno s drugim?

Na partnerskoj terapiji učimo preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje, dajemo prostor da čujemo drugoga te učimo kako se povezivati uz razlike i probleme koje imamo. Uspješan odnos nije onaj bez frustracija, nego onaj u kojem partneri žele zajedno tražiti rješenja i spremni su u tome poći od sebe.

Ako ste zainteresirani za partnersku terapiju ili imate pitanja — slobodno mi pišite.

Jako rijetko objavljujem jer mi je puno draži rad 1:1 i to mi je puno smislenije od objavljivanja na društvenim mrežama, ali sam svjesna da u vremenu u kojem živimo najčešće prvo svi pogledamo društvene mreže kad tražimo neku uslugu pa tako eto i ja tu i tamo objavim nešto.

Danas je na redu citat iz moje omiljene knjige o komunikaciji kad vodimo teške razgovore, a knjigu je napisao odvjetnik Jefferson Fisher. Knjigu toplo preporučam svima koji se teško usklađuju u konfliktima, imaju osjećaj da ih drugi ne čuju ili da ne znaju što i kako reći. Sviđa mi se jer je puna jednostavnih, konkretnih i odmah primjenjivih savjeta.

Ovaj specifični citat sam izabrala jer je posebno primjenjiv u kontekstu partnerskih odnosa. Moje iskustvo rada s parovima je da u partnerskom konfliktu često slušamo kako bismo odgovorili, obranili se ili dokazali da smo u pravu. Nekad ni ne slušamo drugu osobu, nego samo čekamo svoj red da bismo rekli svoje.

Ali što zapravo znači pobijediti u raspravi s partnerom?

Ako uspijemo dokazati da smo u pravu, a pritom se partner osjeća neshvaćeno, odbačeno ili povrijeđeno, jesmo li zaista pobijedili? Koja je cijena toga da smo u pravu? Zar ne ostaje i nama gorak okus u ustima ako je ultimativni cilj povezati se s osobom koju smo izabrali za svog životnog suputnika?

Puuuuno je teže zastati i pokušati razumjeti što nam druga osoba pokušava reći. Zastati i razumjeti sebe.

Razumjeti partnerovu perspektivu ne znači složiti se s njom. Ne znači ni priznati da je druga osoba u pravu. Znači pokušati razumjeti što se krije iza njezinih riječi. Koji strah, potreba, povrijeđenost ili čežnja stoje iza onoga što govori.

A što se krije iza onoga što ja govorim?

Razumjeti sebe, razumjeti drugoga.

Ponekad upravo tu počinje promjena u odnosu.

Jedan od alata koje koristim u svom psihoterapijskom radu su asocijativne karte. Najdraže su mi kartice iz društvene igre Dixit zato što su toliko raznolike i pune detalja da je svaku moguće interpretirati na više različitih načina. Iako su primarno namijenjene za igru i volim ih u privatno vrijeme tako koristiti, pokazale su se vrlo vrijedne i u psihoterapijskom kontekstu.

Koristim ih zato što ponekad znamo kako se osjećamo, ali ne znamo to izraziti. A ponekad ni sami ne znamo što se točno u nama događa, pa nam slika, simbol ili neki detalj pomogne da to osvijestimo. Dogodi se i da nas neka karta podsjeti na nešto što smo potisnuli ili nismo ni znali da je važno spomenuti.

Kada klijent odabere kartu, ponekad se dogodi da baš ona „pogodi“ u ono što je trenutno bolno, aktualno ili duboko potisnuto. A kada ih rasporedimo na pod po određenom zadatku, ponekad postane vidljiv uzorak ili tema koju do tada nismo mogli jasno prepoznati dok je nismo vidjeli ispred sebe.

Naravno, ponekad ne otkrijemo ništa posebno ili nekome takav pristup jednostavno ne odgovara, što je sasvim u redu. Isprobamo, vidimo što nam donosi i nastavimo dalje svojim tempom.

Ako želiš, između ostalog, isprobati ovaj alat u praksi ili misliš da bi ti ovakav način rada pomogao, javi mi se za termin.

A za kolege koji žele dobiti ideje o tome kako koristiti Dixit karte u svom radu, preporučujem edukaciju koju vodi kolegica Zrinka (@zam.isli).